Obitelj Tomić iz Dubrovnika prodavala je obiteljsku kuću. Zgrada je bila stara, iz devetnaestog stoljeća, i trebala je renovaciju. Kupac je bio investitor koji je planirao apartmane. Tijekom čišćenja potkrovlja radnici su našli staru drvenu škrinju — zaključanu, prašnjavu, zaboravljenu desetljećima. Otvorili su je pažljivo. Unutra su bile staklene tegle, hermetički zatvorene, a pažljivo pohranjena, povijesno vrijedna kava ležala je netaknuta više od stotinu godina.
kava pronađena u staroj kući u Dubrovniku” />
Obitelj je bila zbunjena. Nitko nije znao za ovu škrinju. Pradjedova kuća čuvala je tajne. Pozvali su stručnjaka, baristu za rijetke vrste kava. Barista Marko Kralj došao je i pregledao tegle. Etikete su bile blijede, ali čitljive. Otvorio je jednu i pomirisao. Aroma je bila još prisutna — blaga, drvena. Objasnio je da pravilno pohranjena, nepropusno zatvorena kava može trajati vrlo dugo ako nema kisika i vlage.
Marko je kontaktirao aukcijsku kuću u Amsterdamu. Oni su bili zainteresirani te su poslali stručnjaka koji je testirao zrna i potvrdio autentičnost. Objasnio je da je tijekom devetnaestog stoljeća trgovina u Dubrovniku bila razvijena te da je uvezena kolonijalna kava predstavljala luksuz dostupan samo bogatim obiteljima. Ova zaliha bila je vjerojatno pripremljena za duži period, ali iz nekog razloga nikad nije konzumirana.
Aukcijska kuća ponudila je 20 000 EUR za cijelu zbirku. Obitelj Tomić bila je šokirana: nešto što je ležalo na tavanu vrijedilo je toliko. Ipak, nisu bili sigurni. Je li etično prodati obiteljsko naslijeđe? Sin Petar htio je zadržati jednu teglu kao uspomenu, dok je kći Ana tvrdila da bi pradjed želio da se novac iskoristi za obitelj.
Na kraju su se odlučili za kompromis. Prodali su pet tegli aukcijskoj kući, jednu donirali muzeju u Dubrovniku, a jednu zadržali. Muzej je bio zahvalan jer je rijetko sačuvana, muzejski značajna kava postala dio izložbe o povijesti trgovine. Postavljena je u vitrinu s pričom o obitelji, trgovačkim putevima i kolonijalizmu.
Aukcija je privukla kolekcionare iz cijelog svijeta. Konačna cijena dosegla je 35 000 EUR. Petar još ima svoju teglu; ponekad je pogleda i sjeća se pradjeda kojeg nikad nije upoznao, ali čije naslijeđe nastavlja živjeti. Ovaj slučaj ilustrira kako obični predmeti, kao što je, na primjer, kava, mogu nositi nevjerojatnu vrijednost i priče koje povezuju generacije. Ako vas inspiriraju ovakve priče i tražite kvalitetne kapsule ili zrna za kućni ritual, zavirite u ponudu i saznajte više.